Recent Posts

FEHIM AGA HAMZA – (Iz knjige u pripremi “Gero Hanke”)

FEHIM AGA HAMZA

(Ekskluzivno iz Novog Pazara za portal iBalkan.net) Piše Hankuša Fehimova Hamzagić

10363978_10202982746544633_3553565283148630128_n“Bol potice čovjeka da misli. Miso čini čovjeka mudrim. Mudrostčini život podnošljivijim.”

Zasto svoje kazivanje počinjem sa ovom konstatacijom ? Odgovor ću znati , mož da dok završim pricu.

Novi Pazar, šeszdesetih godina prošloga vijeka. Lijepa čaršija, bila je Yeni Pazar.

Pored rijeke Jošanice , nastaje novo naselje, uglavnom od muhadzera. Tad nisam znala ko su “doseljenici” i zašto su pristizali u nasu čaršiju!?

Naseljavao se je taj prigradski dio i nicale su male , bijele kućice od ćerpića. Naš sokak je zazivio. U sokaku je doselio i Fehim -aga sa porodicom.

Imao je tada već   tri  kćerke, i najveće imanje. U početku njegova kuća nije bila ogradjena i često sam bila kod njih. Sa njegovim ćerkama se druzila i igrala i to najvise na obali rijeke.

I dalje su priticale familije … Dogović, Ćorović, Begović, Vesnić, Badić. Mahala se je pocela sirit i u svojim sokacima i sokacadima. Fehimaga je prodavao placeve pridoslicama. Postojalo je ne pisano pravilo da se on prvo pita ko ce doselit u nasu mahalu. A on ko da je odrasto sa njima, uz njega su se ” krpile” fine dusice. Volio je ljudea i on njih. Placeve su dobijali za sitne novce , pa i ćerpić za izgradnju kuća.

Pridoslice su bili iz razlicitih dijelova Sandzaka i uglavnom “ostaci” familija koji nisu uspjeli da se odsele za Tursku. Zaposljavali su se u tekstilnom kombinatu “Raska” i zivjeli od tih plata. Skoro svaka od tih kucica je imala avliju sa malo vrta…seboji su rasli u nasim sokacima.

Moja, mati je ostala rano udovica sa nas puno djece … zasadila je i šimšir te kajsiju … Feimagina kci je najviše sjedela baš tu, pored njih-kad je nama dolazila. Njenog oca smo svi zvali Bapce … otac … zašto !? Brinuo je on o svima nama.zapitace te se sigurno, kako ? Kako je moguce da jedan covjek brine o pola mahale.

Tada smo svakog starijeg, zvali “agom”, iz postovanja … Osmanaga, Muharemaga … a njihove zene su bile Osmanaginica, Muharemaginca i td. uglavnom njihova prava imena, i nismo znali.

Tada i nismo ni slutili razliku, o tome, da age postoje i da se to krilo u njihovim prezimenima-titula i status.

Jer, poslje agrarne reforme (oduzimanje aginskih i begovskih imanja od tadasnje drzave) te osiromasavanje velikih familija i njihova protjerivanja iza drugog svjet. rata … od vecine je nacinila i ocajnike.

Ali, Fehim- aga, bio  je nesto drugo.

Mati i stariji clanovi familije su poceli da nam pricaju o tome, navece za dugih zima … uz vatri i drva … koje je bas on nabavio,  za vecinu od nasih familija.

Nabavljo je i meso za Bajrame, i sljive za pekmeze, sve za spremanje tursija … svima , ne samo za svoju familiju.

Fehim- aga je titulu nasljedio ali je i on radio u kombinatu i to obicno trecu smjenu … u sabah je pristizo sa posla i do podne, dok je on spavao u sokaku je vladao mir i tisina. A, mi sjedeli pred njihovom kucom sa loptama, cekali. A onda bi se cula pumpa, vesela graja iz kuce i vidjeli smo ga stasita i lijepa kako se umiva. Dok mu je kci pruzala peskir , on bi nam mahnuo i smijao se … nama se cinilo .. .jos jedno sunce … Bapčce, Bapče se budi.

Mati nam je pricala da je on stvarno od Aga, da su imali velika imanja, da je neko od njih bio i Valija … i sve neke lijepe price. Poneko je ljubomorno znao dobacit- Ah, proslo je njihovo … Kasnije i sada saznajem, sta je to “njihovo”, aginsko i sto ne prolazi …

Vratit cu se na nase Bajrame … male su bile plate , puno djece i nije se moglo bas “Bajramovati”, znaci: nova ruha za cijele familije, katovi za zene, samije, mahrame … pa pita, mesa, baklave … a bilo je, zahvaljujuci tom “aginskom”… Naime, stari su znali price o “Cuvenim precima” nasega Bapčeta … o njihovom postenju i njemu su vjerovali. Sad bi on obiso okolna sela, dovuko sve sto treba za nasu mahalu … kupovo je na veliko: – stoku, voce i povrce. Sve je podjelio nasim familijama, njegova cerka je sve to zapisivala. Nasi su imali obavezu da kad prime plate, da se donese novac a onda bi Fehimaga sve to poravnao.

Kad je preselio, svi smo plakali. Mlad je otiso u 63-godini. Stajali smo i mi uplaseni … devedesete ratne su bile pred nama … 1993. svi smo se pitali sta sada!? Ko i kad umrije Tito? Sad je odlazio nas Bapče, nase “sito djetinjstvo”… mir i sloga.

Nastale su teske godine … fabrike su zatvorene … cerku sam mu srela kod privatnika koji je imao radionu za sivanje dzinsa. Teske godine, dovele nas za masine i rad po cijeli dan … a onda joj jednog dana poslodavac rece:- Jah, istina, sad mogu da kupim puno sta. Ali ,jedno ne mogu. Svi smo cekali da cujemo, sta taj nas sef , ne moze da kupi!? Rekao joj je:

-Tvoje prezime, prezime tvog oca Fehimage, to ne mogu kupit !

Boze, bilo mi je jos jednom potvrdena prica moje majke;  o tome sta to znaci, biti “cuven” i zasto  smo  svi, toliko zalili kada je preselio na Ahiret, nas “Bapče”-Fehim-aga Hamza. Rahmet ti dusi, veliki covjece.

Hankusa Fehimova Hamzagić

-Iz knjige u pripremi “Gero Hanke”

iBalkan.net

 

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net