Recent Posts

Priča iz dijaspore: Ishak Imamović, prvi Bošnjak u Australiji – DRUGİ DİO

Ishak Imamović, prvi Bošnjak u Australiji

(Priča iz dijaspore)     DRUGI  DIO

(Ekskluzivno iz Australije, za portal iBalkan.net) Piše Sehija Med Sandalj Kobić

sehija-sed-300x300Prolazile su godine … Dvadeset godina je proslo … Na adresu u Cazin, na Zuhrino ime došlo je pismo preko Interpola, u Jugoslavensku UDBu, pismo od Ishaka Imamovica. Zuhrina sestra Hazema je radila u UDB-i. Do nje je dosla obavijest o pismu za Zuhru. Ko bi imao srca, ucvijeljenoj ženi, iznebuha predat pismo koje joj piše njen muž Ishak Imamović, za kojeg ona hudnica misli da je davne 1945.godine pogino na putu prema Slovenskoj granici. Uz pismo je išao i omanji paket: u njemu kahve, šećera, bonbona, i slika Ishaka Imamovica, iz najblizeg vremena. Vidi se da je ona, ako je ovo na sliki on Ishak, onda je sigurno ziv !!! Sestra Hazema je iscenirala, pijenje kahve, koje u kuci Zuhre i njene sestre nije bilo u svako doba, a u koje doba je ima, zna Zuhra dobro, a sad nije to vrijeme … pa otkud kahva??? Hazema: “hajde Zuhra ostavi sve pa da ja i ti popijemo kahvu … “ Zuhra: “neka popit ćemo drugi put … nemoj se ti sa mnom salit, i onako mi je doslo, da udaram glavom u zid, ah, samo da mi je popit makar samo fildžan kahve … uh … “ Hazema: “evo, bogami ja imam za tebe kahvu meni doso paket … ma nije meni nego tebi Zuhra ,dosao paket … “ Zuhra: “jest vala meni nema kome drugom, samo se ti šali s mojim jadom … “ Hazema, ode u mutvak, ispeče kahvu, pa donese na tabaki, joč i čecera i bombona … unaokolo … “hajde Zuhra bujrum …. “ Zuhra se primace, a dje nećeš , evo prave kahve, a baš ju je danas glava zabolila, e, da ne bi ovaj fildjan kahve, bi vala crkla nazor. Kad je Zuhra popila i dva fildžana, tek onda primijeti da je sestra Hazema gleda, uporno i nekako cudnovato …. progovori: “da ovo tebe, nije ko zaprosio Hazemice?“ Hazema: “jok vala mene nije niko nego tebe jeste … neko koga ti dobro znades, a i pozelila si ga … uh, moja Zuhra …. neboj se, imam ti kazat najljepsi haber….“ htjela je Hazema jos nesto kazat, al nije bilo potrebno a ni zgodno: Zuhra se je zanemćala (onesvijestila) , pa su sad svi poletili da je poljevaju vodom i da otvaraju prozore, da do Zuhre dodje ciste have … Zuhra, blijeda ko kreč, prvo sto progovori, bilo je :“Jel’ zhiv …?“… “Jest žhiv i zdrav, evo ima i slika … “ispriča joj sestra Hazema … i dade joj pismo i sliku … Plakala je Zuhra … sve ove godine nije plakala, nadala se da ce Ishak doci, da ce se javit … a sad joj doslo svo ono skriveno plakanje, pa ne zna kako ce stat pred djecu svoju, i kako ce djeci rastumačit sve ovo njihovo sto im se zbiva za zadnjih dvadeset godina. A ima jos nesto, Ishak ih zove da dodju, ona Zuhra i djeca : Šefkija i Esma. Djeca, su čutila kad su čuli da im je otac ziv, a oni oca bas i ne poznaju, znaju samo da domaloprije nisu ni imali oca … a sad eto zove ih da svi idu u daleku Australiju … e nece Šefkija nidje iz Cazina, nece ni Esma nidje,vec ako jedino u Rahic, kod tetke, dje je ljetos bila za skolsko ferije, i tamo joj je srce mlado djevojacko ostalo … jok u Australiju nece niko. Zuhra bogami hoce! Dok je doslo jos nekoliko pisama od Ishaka Imamovica, dogovorishe se i djeca Šefkija i Esma da ce ici s majkom kod svog oca Ishaka u Australiju. Zuhra je klanjala istiharu, istiharu joj dragi Allah kabul ucinio, pa joj se otvorili svijetli putevi sve u velikom buljuku svijeta … e odakle toliki svijet, mislila je Zuhra, a svijetlo je vazda sve sto je od njenog Ishaka dolazilo. Zuhra se spremala na dalek put preko svijeta, na kraj svijeta u Australiju, na pochetak svega njenog, na pocetak i kraj samo nek je sa Ishakom njenim, samo da opet svi budemo zajedno, njih dvoje i djeca njihova. A Ishak Imamovic, kad osvanu Ramazanski Bajram Sherif Mubarekollsun, dade sebi malo zasluzenog odmora, pa se uputi da malo razgleda Brisbane … U sebi je ponio Islamski ahlak, a na sebe obukao evropsko moderno odijelo i jos na glavu bieli sesir od mekahne panama, slame. Tako, razgledajuci, naidje na jednu kucu iz koje su se culi fragmenti razgovora na njemu poznatom jeziku, Arapskom …? Malo promisli, pa brzo zakoraci u avliju, na vrata kuce obicne drvene, u Holand Park ulici, u Brisbane u Pakistanski Islamski centar koji je vodio Pakistanac Abdulah Rahmany. Ishak efendija Imamovic, Bosnjak, i Brcak iz G.Rahica, nazva selam Pakistancima i pozelje im mubarek Bajram,na Arapskom jeziku. Pakistanci su u cudu gledali, “gospodina Engleza“ koji govori njihov jezik a jos zna i za njihov Bajram … pa kakav je ovo gospodin Englez sa bijelim „Bolero„ sesirom na glavi???, a u srcu mu vidi se Islam, na jeziku mu islam … i evo vidi se zna sve o Islamu bolje i vise nego oni .. Pakistanci.???  Ishak efendija Imamovic se pretstavi, ko je: “Ja sam, Ishak Imamovic, Bosnjak,iz Bosne . Zivim ovdje u Rochedale, krcim divlju zemlju, imam desetak svojih momaka, sve Muslimani iz Bosne i Sandzaka. Ocekujem da mi se pridruze moja zena i moja djeca, sin i kcerka … Pakistanci su bili zabezeknuti … dje li mu dodje ta Bosna ??? Pa zar se i u Bosni govori Arapski ??? Pa kad tako sve lijepo i puno vise od njih zna o islamu, nek onda on Ishak, bude njihov imam! Ishak efendija Imamovic, se ljubazno zahvali Pakistancima na pocasti, ali ne prihvati ulogu imama. Redovno je u svako doba, poducavao Pakistance o Islamu, kad god su dosli do njega, ali je ostao zauvijek Bosnjak i Musliman, a imam nije vise nikad bio. Docekao je Zuhru i djecu svoju: Šefika i Esmu. Docekivao vazda Bosnjake, pa i Srbe i Hrvate, koji su useljavali u Australiju, pomagao im da se snadju i upucivao ljude kako ce najlakse i najbrze „stat na svoje noge“ u tudjini … njihova mala Bavarska kucica je prerasla u vise katnicu, i vazda bila puna svijeta, pa Zuhra prepoznade one buljuke svijeta iz njene Istihare sto je usnila u Bosni, kad je ono naumila krenut svom Ishaku u Australiju. Djeca ko djeca, gledala su samo sta njima nije ko u Bosni, a Ishak je vidio buducnost svima u Australiji. Zuhra je najvishe gledala pune serpe dolme ili pilava i sve jednu pitu za pitom razvijala i pekla po cijeli dan … naroda je prolazilo kroz kucu, a narod mora i da jede … Svi su Zuhru zvali MAJKA. A Ishak je svima bio vise nego i OTAC. Te, 1979.godine u basci plijevuci oko salate, preselio je Ishak efendija Imamovic, veliki otac, veliki ucitelj Islama i veliki ucitelj zivota, svima koji su naisli njegovim putem. Daleko od rodnog G.Rahica kod Brckog u Bosni, u Rochedale u Brisbane, u ulici ESMA strit. Danas odmara na islamskom mezarju u Brisbane, neka je lijepi mir i rahmet na Velikog Boshnjaka, naseg Brcaka Ishaka efendiju Imamovica.Malo kasnije te 2001.godibe preselala je Zuhra, hanuma, Imamovic udova Ishakova, MAJKA Bosnjaka u Qwinslandu, Australiji. Neka je lijepi rahmet na MAJKU Zuhru, Imamovic, koja lezi nedaleko od njenog Ishaka, na  Islamskom mezarju u Brisbane QLD, Australija.

Selena of Balkan (Brčanka) SEHIJA KOBIĆ

zuhra-1

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net