Recent Posts

KOLUMNA

 

KOLUMNA

Ravno do dna

70 godina pobjede nad fašizmom

Hrvatska je dio Europske unije i NATO-a i odluka hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da ne ide na ovu proslavu je potpuno ispravna

(Ekskluzivno iz Zagreba za regionalni portal i.Balkan.net) Piše: dr.sc. Igor DESPOT

GetAttachment-1-1112-150x150Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlučila je ne ići na središnju proslavu 70 godina pobjede nad fašizmom u Rusiju. Hrvatsku će na proslavi predstavljati veleposlanik u Rusiji. Ta njena odluka izazvala je kritike dijela hrvatskih ljevičarskih intelektualaca. Službeni razlog neodlaska je rusko uplitanje u krizu u Ukrajini. Slavljenje pobjede nad fašizmom sa čovjekom koji u unutrašnjoj i vanjskoj politici primjenjuje metodu sile te se rješava svojih neistomišljenika ubojstvima ili zatvaranjem u još uvijek aktivne sibirske zatvore te koji zauzimanje dijela teritorija susjedne države smatra posve normalnim, bilo bi u potpunosti licemjerno.

U borbi protiv nacističke vojske četrdesetih, podsjetimo, nisu sudjelovali samo Rusi, nego i brojni Bjelorusi, Ukrajinci te ostali sovjeti koji su u postotcima i više stradali od Rusa. Ukrajina je padom socijalizma u Europi proglasila svoju samostalnost i međunarodno je priznata država. Agresija i oduzimanje dijelova teritorija teško je kršenje međunarodnog prava. Rusija je uz SAD bila potpisnica dokumenta kojim je garantirana teritorijalna cjelovitost kada je Ukrajina predavala nuklearno naoružanje. Hrvatska je dio Europske unije i NATO-a i odluka hrvatske predsjednice je potpuno ispravna.

Ima li tu ipak argumenata za osudu neodlaska na paradu? Kao uzročnici krize u Ukrajini često se spominju SAD i Europska unija koje su nagovorile ukrajinske građane na prosvjede, navode se i ljudi iz desnog sektora koji metodama neodoljivo podsjećaju na fašizam. Često se spominju i oni hrvatski nesretnici koji su odlučili nastaviti ratovati protiv Srba na području Ukrajine „do istrage naše i vaše“. Gotovo uvijek se postavlja i pitanje američkih intervencija po raznim državama svijeta u kojima je stanje nakon intervencije postalo bitno gore nego prije nje.

Koliko te optužbe imaju stvarnih utemeljenja? Ako se prisjetimo početka krize, razlozi malog ukrajinskog čovjeka za prosvjede nalaze se u katastrofalnom životnom standardu i odbijanju tadašnjeg predsjednika Vladimira Janukoviča da potpiše dogovore o približavanju Europskoj uniji. U zemljama koje nisu dio Europske unije ona se vidi kao određena nada za izlaz iz gliba u kojem se nalaze. Drugo je pitanje je li to racionalno ili nije. Prosvjedi su doveli do odlaska Janukoviča, a koliko je stvarno Zapad sudjelovao u njihovom pokretanju podložno je daljnjim analizama. Osnovna činjenica je ipak ta da ti ljudi nisu izašli na trgove zbog špijunskih operacija nego zbog lošeg životnog standarda. Desni sektor jest iskoristio te prosvjede za akcije koje nisu prihvatljive, ali ih on nije organizirao. Odlazak Hrvata sklonih daljnjim ratovima protiv Srba u Ukrajinu nije toliko jednodimenzionalan kako se misli. Dio njih uistinu ratuje isključivo za slobodu Ukrajine i plaća dug onima koji su došli pomoći Hrvatskoj u trenutcima srpskog napada. Amerikanci po svijetu jesu vodili ratove za svoje ekonomske interese, ali nisu nikad pripojili niti jedan dio tuđeg teritorija svojoj državi.

Koliko je Hrvatskoj i Europi pametno inzistirati na sankcijama protiv Rusije od kojih je jedna i neodlazak na ovu paradu? Naravno da su brojna poduzeća pretrpjela gubitke, naravno da se time približavamo novom svjetskom sukobu, ali negdje bi trebalo postaviti granice i reći da se bez dogovora u suvremenom svijetu granice ne mogu mijenjati. Na tome bi bar trebala inzistirati Hrvatska koja je u trenutcima srpske agresije na svoja područja gledala prema Zapadu kao slamci spasa.

Među ljudima koji se bave ovom temom u Hrvatskoj postavilo se pitanje čemu je ovo sličnije – unutarnjoj hrvatskoj ili pak jugoslavenskoj situaciji. Ako je Kosovo dobilo samostalnost, zašto nije moguće da istu samostalnost dobije i Krim? Tu ipak postoje ogromne razlike. Na Krimu nije bilo terora ni rata dviju nacija pa svijet nije bio prisiljen na intervenciju. Uz to Krim od pripajanja Ukrajini nije imao autonomni status ni u jednom trenutku. Mene situacija više podsjeća na unutarnju hrvatsku situaciju. Dio stanovništva se pobunio uz podršku moćne susjedne države i teško da bih mogao aplaudirati da se proslava pedesetgodišnjice pobjede nad fašizmom dogodila u Srbiji Slobodana Miloševića.

iBalkan.net

 

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net