Recent Posts

ODŽAČAR ALIJA …

FONTANA SREĆE

(Ekskluzivno iz Novog Pazara za portal iBalkan.net) Piše Hankuša Fehimova Hamzagić

10363978_10202982746544633_3553565283148630128_nNovi Pazar, juni 2009. godine, sjedim u avliji i gle … prolazi odžačar  i to “pravi”. Sav je u crnom sa kapicom esnafa i na ramenu okrugla četka, ko iz filma. Pomislila sam da sanjam. Mahinalno sam potražila puljku (dugme) od bluze , zatvorila oci i zaželjela želju ko i onda dok bijah dijte. Nasmijah se sebi samoj. Odžacar, odžačar postoji, isti ko onaj iz nasih “Bukvara”, gdje učismo slova… DZ – ODZACAR DZAFER… i fotka … nasmijan na krovu pored lijepa, ozidana odzaka. A ono … on ulazi na nasu kapiju, selamimo se. Prepoznajem ga, sjecam se da je zivio pored rijeke Josanice, nasega staroga sokaka … kod Stambol dzade, blizu Karahodzic cuprije. Pozivam sestru i velim: -Evo, stigo je odzacar Dzafer. On se je nasmijo i pita me: -Zar si mi zaboravila ime, ja sam Alija. Objasnjavam mu da sam i ko dijete, samo ga tim imenom i znala, dok sam ga vidala u nasem sokaku … onako ko iz teftera-Bukvara, moje prve knjige. Alija je pogledao i odzake iz nase kuce, lahko se je popeo i do ispod krova i primjetio da su neke grede vec popustile. Savjetovao nas je kako da to saniramo dok sakupimo novce za nove čeramide i crep. Svoj rad nije htio da naplati, veli: -Vi ste Fehim-agine, i same vodite domacinstvo. Ujedno, za sobom nije ostavio ni č od   čadja …sve osta  čisto. Uz kahfu i lokum, prica mi da se je bavio sportom, voli fudbal i iznad svega svoj posao odzacara. Ako ga pozovu u drugi dio grada onda vozi svoj crni bicikl. Pazar je sad čarsija od preko 100 hiljada ljudi i ima se posla, veli. A kad su utihnule fabrike, odzake su naselile rode, odmah poslije tih devedesetih, ratnih, ubitacnih-ne ponovile se. On je svoje mjesto u drzavnoj firmi “Lipa” zadrzo. Kad proradi neki od tih ugostiteljskih zapustenih objekata, mada su i to privatizovali … sada on njima placa uredno i ceka penziju. Kada je to,pitam. Slutim mu godine rada koje proviruju pod odzacarskom crnom kapom. Provirile sjede vlasi … Ponosno mi prica da ima šegrta, uci ga zanatu i sutra ce sa njime na teren aBd. -Bilo ih je puno uz mene, ucili su slabo i ne vole ovaj posao … eh, ko omladina.

-Vec se prenadah, veli Alija , a ono se javi momak baš iz vašega staroga sokaka sa Josanickog keja, zamisli srece. Svemogucem sva zahvala pripada. Obradova me, a momak uci, voli ovaj posao. Da se i zaradit, u kontaktu si sa ljudima-bogastvo!? Vjeruj, poznajem sve krovove i odzake ove nase carsije i znam kako dise … Znas, nastavlja Alija: -I u Parizu je bilo puno odzaka, no…bio sam kod cerke , zivi tamo. Arheolog je, zadovoljna je zivotom u tom gradu … govorila mi je da ostanem… eh, ne ostavlja se tek tako ono sto volis … kad obucim ovog segrta, tek tada … vidjet cu, kismet … -Alija, velim mu na polasku, kako bjese ime vasem segrtu? On se nasmija, onim osmjehom sirine duse svoje: -Nek bude Dzafer, i nek vam svima ostane sjecanje na djetinstvo … svima vama, kad se vracate ovamo ili svratite u svoje postojanje … to vam je od mene odzacara Alije … podje iz avlije uz ejsahadile-ejvala odgovaram … i brzinom se docepah dugmeta i pozelim zelju “Boze, sacuvaj nam sto duze nasega Dzafera!!!” Sa njegovom fotkom, najavih i stapanje moje nove knjige, sebi pozeljeh da ima smisla … sve ovo nase zapisivanje i trajanje. Sa drustvene mreze portala, ovih dana saznadoh da je odzacar Alija preselio … nisam mogla da vjerujem u to-mislim … to oni onako … uzviknuh tekbire u tisini i zaplakah. Rahmet ti dusi lijepoj, cistoj dobri insanu. Allah ti se smilovo, lijepo mjesto dao. Blago tebi, zasluzio si … ti si nas sve volio i radovo. Znao si kako disemo u ovoj carsiji, odzake cistio da se ne ugusimo … i jedan nas sugradanin napisa ispod tvoje fotke, jos za tvoga zivota : -“Čast mi je da se pozdravim sa njime, stegnem onu garavu ruku, kojom miluje ovaj grad sa nasih krovova vec preko cetrdeset godina”.

Nikog pitala nisam kako si preselio … zaspo i odmorio u svom osmjehu . Amin !

iBalkan. net

odza odza

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net