Recent Posts

KOLUMNA

KOLUMNA

Lud , zbunjen ,normalan

Jeftin život

Život je ovdje ovdje odavno jeftin da jeftiniji ne može biti. A smrt? Smrt se itekako dobro prodaje, mada opet i to je poprilično selektivno

(Eksluzivno iz Beograda za portal i.Balkan.nez) Piše: Dejan KOŽUL

Kožul DejANNajmanji problem je sazvati Vladu, pozvati novinare i proglasiti Dan žalosti. Pozvati opet medije i građane da se ponašaju u skladu sa tim i da pokažu suosjećanje sa porodicom, prijateljima itd. I tako jednom, pa drugi put, pa treći…Možemo u nedogled. Ako ćemo se zaista baviti time i ako ćemo zaista brinuti o stradalima onda bi najpoštenije bilo proglasiti vječnu žalost jer previše je ljudi stradalo, a na žalost, stradat će ih još u ime i zbog države koja se zove Srbija. To što je Srbija potencirana nije neka utjeha i onima drugima. Isto vrijedi i za njih. Rekao bi James Bond: “Last but not the least” događaj je ova tragedija sa srušenim helikopterom u kom je stradalo sedam osoba. Stradalo je sedam osoba koje su spašavale jednu. Kažu da je put do pakla popločan dobrim namjerama, a ovdje je svakako riječ o dobroj namjeri da se spasi život petodnevnoj bebi. A negdje je pošlo po zlu. Vrh Ministarstva obrane, pa i sam premijer učinili su sve da otklone mogućnost bilo kakve greške na samom vozilu ili među onima koji su upravljali njime. Ako postoji vrh, onda su oni bili ti. Problem je što ne postoji savršenstvo i faktor ljudske greške je neizračunljiv, a šteta često nemjerljiva. A taj faktor može se ogledati i na drugačiji način. Ne mora onaj za upravljačem napraviti grešku koja u sekundi može dovesti do tragedije. Dovoljno je samo da bude slijepo poslušan i da ne ulazi dublje u problematiku odluka koje se donose na nekom drugom mjestu, njemu nadređenom. A sa tog mjesta su često dolazile odluke koje su u smrt odvodile desetke, stotine, pa čak i hiljade ljudi i opet, nikom ništa …

Život je ovdje ovdje odavno jeftin da jeftiniji ne može biti. A smrt? Smrt se itekako dobro prodaje, mada opet i to je poprilično selektivno. Ima raznih vrsta smrti. One o kojima se ne priča, ako ne gledamo dalje od nosa, odnosno Srbije, su one koje u pozadini imaju potencijalnu odgovornost same države. To su svakako ubistva dvojice gardista u topčiderskoj kasarni, za koje se smatra da su vidjeli nešto što ne bi smjeli, moguće i Ratka Mladića, i da su zbog toga ubijeni …

Ne priča se o ubistvu 16 radnika RTS-a, za vrijeme NATO bombardovanja, jer se lako može doći do potvrde da su svjesno žrtvovani zarad političke propagande. Ne priča se ni o političkoj pozadini ubistva Zorana Đinđića, posebno sad nakon što je jedina osoba koja je to tjerala na sudu preminula. Riječ je, naravno, o advokatu Srđi Popoviću. To je već pravilo. Postoje određene granice do kojih se može ići u istrazi odgovornosti i to je to. I kako sad očekivati od iste te države da u potpunosti istraži, a na kraju i objavi istinu o pogibiji četiri oficira Vojske Srbije, dva doktora iz Novog Pazara i jedne bebe?

Kako joj vjerovati, pa čak i da zaista kaže istinu koja možda i ne ide u pravcu odgovornosti najviših službenika Ministarstva obrane? Ko se jednom opeče i na hladan jogurt duva, ili puše. Zbog nečijeg hira, nebrige, neznanja…došlo je do velike tragedije. Ako mislite da nekoga tamo to boli onda se varate. A ako griješim i ako ga stvarno boli onda će se sam javiti i sam će odstupiti sa dužnosti. Iskrenije od toga ne može …

Š.S. Dejan Kožul je rođen u Rijeci gdje završava srednju školu i tu staje sa formalnim obrazovanjem. Nakon neuspješnih studija u Novom Sadu seli za Beograd gdje i danas živi i radi kao novinar nekoliko regionalnih medija. Dopisnik je Federalne TV i autor opskurne radijske emisije koja se zove KUPEK (Kulturno umjetnički program edukativnog karaktera) i koja se emituje na portalima sa prostora bivše Jugoslavije.

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net