Recent Posts

Voljeti se može samo srcem i dušom …

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim

Psi laju kad nekog ne poznaju, a Karavani prolaze

Slobodno pričajte subotom o tome što želite…“

(Ekskluzivno iz Istanbula za i.Balkan.net)

Piše: Jusko BOJADŽIĆ

11028585_705222569594505_834803645_oSubotom znam da bih mogao ostati budan samo da čujem kako diše Balkan. Gledam te  ljudske osmijehe dok spava moj Region na Jugu Evrope. Kao da znam samo da polako hodam po strani, a nečije me strane peku. Da li sam promašio ili pronašao pravu planetu, ako je na njoj samo Region s kojim se identifikujem? Dok sam udaljen i sanjam, mogao bih provesti život u ovoj mojoj slatkoj predaji, gdje mi je svaki moment provodeći sa onima koje znam, a volim ih, blago, dok sve gledam sa terase Hotela The Marmara Taksim …


Juc
er me je nicim izazvan sin koji je centar svijeta za mene kazao da nije možda malo mršav. Da, vidio sam da on dobro jede uglavnom sve što mu se svidi na sofri. Kaže: “Ma rado bih ja izgubio još koji kilogram, ali u životu nisam navikao da gubim”. Eto odgovara moj centar svemira…

Kažem mu nako kao njegov zaštitnik:.”Ti čovjek budi, ne kvarljiva roba, znaj da bar ponekad i zauzdaš jezik, al’ istinu vazda kaži”. Ko sam to ja- neko ko može da dijeli savjete, a to mi je vazda loše išlo, dijeljenje i utjerivanje pameti. Opet mu u izlivu strasti roditelja prema svom evladu, kažem kako je meni govorio isto moj otac: “Ne čekaj milost od onog što proba istinu pravu da sakrije u laži. Znaj nije dobro onome ko zna bilo šta da ti prešuti. Insani se za malo novca prodaju,kada ti kažu da čovjeka nema.Ti čovjek sam za sebe budi”. Neki ljudi misle da su centar svijeta, a ne znaju da se centar svijeta označava nulom.To su oni koji misle da su rođeni da nose krunu, ali na vlastitim zubima samo…

Sve bi se u životu moglo, subotom da se izdržati da nije kraj hefte ili nedjelje i sredina mjeseca. Mart se ne da tako lahko izdržati za kratko. Kako da budeš dobar i hrabar i pažljiv, ali život ne traje tako kratko. Ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Tako bi meni govorio moj otac kome sam ja bio nekad centar svijeta.

Ja, opet bi da govorim onome ko je moj epicentar svega: “Stid te mora biti da odustaneš, muka da istraješ, a nemaš koga da psuješ, jer si sam sebi brda i mora natovario …

Sanjao sam ja, ‘nako kako samo ja znam da sanjam otvorenih ociju.  Sad se pitam zašto i šta je to malo kad mi se najljepše stvari događaju dok sanjam otvorenih očiju? Bolje bi bilo da nas onako zamrziš zbog onoga što jesmo i da nas voliš zbog onoga što nikada nismo bili. Znam neke kojima je sve što se dogodilo bilo na putu za ludilo. Ljudsko srce je opasno samo kad je tužno. A danas, današnji momci i djevojke potiskuju svoj intelekt i nastoje biti čisto fizički opaženi …

Kakav ćemo primjer dati svom sinu ili kćeri? Hoćeš li ih usmjeravati i učiti da je pozitivno kad te što više ljudi pogleda na ulici i kada zvižde za tobom ili ćeš ih naučiti šta je moral, šta znači imati obraz i kako je lijep osjećaj kad te neko poštuje. Zapitamo li se malo šta rade od sebe i šta sebi dozvoljavamo. Jer zar se dobrota ne može vratiti, ako se i ne daje. Dobri ljudi su DOBRI radi sebe, a ne radi drugih…

Neke osobe ti uđu iznenada u život, a imaš osjećaj da ih poznaš sto godina. Žene vole sjaj – zvijezde na nebu – u očima muškarca – novac i moć. Ne zamjeramo im: – bez njih bi svijet bio manje ljepši – i ne bi bilo ni civilizacije. Nekada dok sam ja živio tamo gdje sam rođen i stigao na ovaj divni Bosfor, a na samom je pocetku i kraju Balkana i Evrope, mogao sam tada da odem u Hrvatsku na more. Onda u moju Bosnu na ćevape. Redovno se išlo u Sloveniju  a na planine  u Crnu Goru da se sunčam, a onda na kraju odem u Srbiju kod svojih. To je bio život…

Kao da se subotom dešavaju jedan za drugim problemi! Kako voljeti i cijeniti nekoga ili nešto. Naravno da je teško kad se danas umjesto da se neko voli srcem i dušom ljudi vole samo preko sms poruka, facebooka i tehnologije. Nije uopće teško napisati “volim te ” u par poruka ili objaviti na svom ili tuđem profilu sa posvetom nekome. Ali je zato jako teško ono najbitnije: učiniti nekome svaki trenutak posebnim i izvesti ga u šetnju i izgovoriti te dvije riječi iskreno i od srca. Zato je meni svake Subote, iako je kraj hefte, a svaki početak težak, ali u tome je i smisao kraja jedne nedjelje ili cijelog mjeseca. Tada taj početak pamtim kao najljepši! ZAŠTO ONDA DANAS U SVE SUMNJAM, JER SAM JUČE A ZNAM DA JESAM PREVIŠE MNOGIM VJEROVAO…..

Zato je meni svake Subote, iako je kraj hefte, a svaki početak je težak, ali u tome je i smisao kraja jedne nedjelje ili cijelog mjeseca bio to mart , maj ili avgust …

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net