Recent Posts

Prica jedne klupe Tino i Dina

 

Volim priče ove moje sarajevske klupe. Svašta je ona zapamtila. Bila je svjedokom i sretnim i nesretnim ljubavima. Danas je lijep dan. Malo prohladan, ali nema kiše. E ovakav je dan bio i onda kada su nedavno došli Tino i Dina. Već su u godinama i bi mi nešto drago drže se za ruke kao što su činili prije mnogo godina kada su počeli dolaziti i satima ostajati. Evo vidi ovdje je urezano Tino +Dina= 1970.Dina je bila lijepa, plava, očiju boje mora, visoka. Zabavljali su se već tri godine. A on Tino, bio je malo stariji od nje, završio je gimnaziju i zaposlio se negdje kao službenik, krenu klupa s pričom, a da nisam čestito ni sjeo …

-Draga moja Dino evo danima ne mogu da čestito spavam. Sve bih htio s tobom razgovarati, a onda se predomislim. Znam da živiš sama s majkom. Otac ti je poginuo u ratu. U mene je skoro isto samo što ja imam stariju sestru Teu. Udata je i ima dvoje djece. Znaš da živimo svi ovdje blizu na Grbavici u privatnoj kući …

-Pa dobro šta je o čemu se radi, odgovori Dina drhtećim glasom, osječajući da je taj razgovor u vezi njih dvoje. -U velikoj sam dilemi, Tino će. -O čemu ti to? -Hoću ti kazati da s ovom svojom platicom ne bih smio da se upustim da nas dvoje osnujemo porodicu. A ti također za završenom ekonomskom školom nemaš baš neka primanja. Mala ti je u majke penzija. Ja sam ti htio predložiti da idemo u Ameriku, kod mog rođaka. On nema djece sigurno je da bi nas pripazio. Vlasnik je fabrike konzervi …

-Moj Tino ti kao da si pošandrcao. Znaš da ne bih majku a ni Sarajevo nikada ostavila. A i rano nam je za brak. Ja bih voljela kada bi ti upisao fakultet. Govorio si da bi volio građevinu, pa kada završiš studije da osnujemo porodicu. Čula sam svaku riječ i osjetila sam Dinine uzdahe. Tino se meškoljio kao da nije znao šta bi dalje razgovarao.Bili su zagrljeni. I presta priča na ovu temu. Pomislila sam završeno, nema Amerike i tačka. Ali, jok, govori mi klupa …

-Ako si navalio da ideš u Ameriku idi ti sam. Zaradi novaca i vrati s.A za mene nisu pare najvažnije, ali eto ti misliš drugačije. Ja ću te čekati, odjednom će Dina i čvršće zagrli Tinu. I Tino je otišao, nastavila je klupa da priča. Ali, taj njegov odlazak je potrajao. Dina je znala sama doći i ja najbolje znam koliko je suza isplakala. Često je pisala pisma upravo sjedeći na klupi …

– Dragi Tino evo već je prošlo pet godina, a ti si i dalje u Alabami. Drago mi je da si završio i neki koledž za menadžera. Ali, ti reče da češ ostati nekoliko godina, a evo već je prošlo 60 mjeseci. Majka mi je preselila, pa sam sama. Sve mi više nedostaješ. Dolazim na našu klupu, a onda se tek rasplačem.Javi mi kakve su ti namjere da znam i ja planirati svoju budućniost, napisala je Dina. Tino je ovo pismo shvatio kao opomenu da bi ga mogla ostaviti. Javio joj je da će ostati još neko vrijeme, jer sada upravlja fabrikom mjesto rođaka koji se razbolio i ne može ga ostaviti. I to je bilo posljednje pismo koje je Dini stiglo iz Amerike. Prestala je i ona da piše, uvrijeđena njegovim krutim stavom …

-Pa zar mu je rođak preči od mene, jednom je plačući na klupi izustila. Ja sam to čula, veli klupa. Da sam joj kako mogla pomoći. Poslije toga prestade i ona dolaziti. Često sam mislila šta je s njima dvoje. Slutila sam da nisu zajedno. Da jesu došli bi. I onda sam se iznenadila kao nikada. Dođoše dvoje za ruku e se drže. Ona iako već u godinama, ali niko ne bi pomislio da je prešla šezdesetu, a on dobro očelavio. Ono kose što je ostalo na njemu posijedilo. Poznala sam to su Dina i Tino. Tino je u Americi naslijedio fabriku od rođaka koji je podavno umro. Razvio je posao i otvorio još jednu fabriku. Ali, nije bio sretan, kako je govorio američkim prijateljima. I poslije toliko godina odlučio je da se zaputi u Sarajevo.Pozvonio je na vratima na drugom spratu kuće gdje je Dina stanovala Otvori vrata lijepa žena, velikih plavih očiju. Očito se bila spremila za izlazak. Na njoj neki kostim koji joj je i pored godina isticao lijepo tijelo.

-Koga trebate?

Ona je mene zaboravila, Tino će sebi u njedraHtjede se vratiti. Ali, skupio je hrabrosti pa nije došao iz Amerike da s Dinom ne progovori ni riječ. -Pa zar me ne poznaš. Ja sam tvoj Tino. Ne znam jesi li ti još moja Dina, tihim će glasom …

-Tino moj, pa pomislih da si ti, ali ne smijem izustiti. Iz dva velika plava oka krenuše suze. Padoše jedni drugom u zagrljaj. I on je plakao.Dugo su tako stajali na vratima, dok se Dina ne sjeti da ga pozove da uđu. -Tino samo mi reci jesi li se oženio. Ja nisam udata, niti imam kakvu ljubav. Uvijek si bio samo ti i tako bi bilo do kraja života.U penziji sam …

– Draga moja Dino. Nije bilo trenutka kada nisam mislio na tebe. Počela si mi se pričinjavati. I znao sam jednom da ću doći, ali sam se plašio da si se ti udala. Zato sam prestao i pisati. Satima su sjedili, ispijali kafe, pušili cigaru za cigarom.I nisu se mogli nagledati jedno drugog. -Znaš šta bih voljela. Hajmo nas dvoje na našu klupu. Tamo je sve počelo neka se tamo i završi našim dogovorom …

– Kakvim dogovorom, upita Dino. -Pa zar misliš da sam te čekala da te sada pustim. Eto ti njih dvoje idu. Vode se za ruke. Kupili kestena kod obližnjeg uličnog prodavača i sjedoše na moju klupu. Pomislih na trenutak da nisu prošple tolike godine. Evo ih ponovo kao nekada. -Vidi ovdje je urezano Dina+Tino 1970. Je li neozbiljno, a jeste i neka je, ja ću upisati ovu 2014. godinu, Tino će Dini. Čula sam sve šta su se dogovorili. Sutra idu u opštinu da prijavce vjenčanje …

-Vratio se moj Tino, Dina će kroz suze, privijajući se uz čovjeka kojega je voljela da ga je čakala više od četrdeset godina Ljubav, ah ljubav.(Mugdim GALIJAŠEVIĆ)

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net